Goranovke i Goranovci

Goranovi finalisti
Nagrada za najbolju pjesničku zbirku

Goranovke i Goranovci

Alen Brlek, Stipe Grgas, Marijana Radmilović, Evelina Rudan i Nada Topić - finalisti i finalistice su Nagrade Ivan Goran Kovačić za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju

Alen Brlek sa zbirkom Sang, Stipe Grgas sa Zablaćem, Marijana Radmilović s Putovanjem oko tijela, Evelina Rudan sa Smiljko i ja si mahnemo i Nada Topić sa Stopama u snijegu - finalisti i finalistice su Nagrade Ivan Goran Kovačić. Ta se nagrada dodijeljuje za najbolju pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju, a čije su prvo izdanje objavili nakladnici registrirani u Republici Hrvatskoj i koja nije posredovana prijevodom. Dodjeljuje se od 2019. godine, u okviru manifestacije Goranovo proljeće, naizmjenično s nagradom Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskoj poeziji. Sastoji se od novčanog dijela u iznosu od 10 000 kn, plakete te skulpture, rada akademskog kipara Igora Rufa.

Prva dobitnica nagrade Ivan Goran Kovačić bila je Martina Vidaić za knjigu Mehanika peluda, a novi će laureat ili laureatkinja biti proglašen/a 15. ožujka, uoči početka Goranovog proljeća.

U konkurenciji za drugu Nagradu Ivan Goran Kovačić našle su se knjige objavljene u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. godine. Za nagradu nisu mogle konkurirati knjige članova Odbora Goranova proljeća, kao ni izdanja SKUD-a Ivan Goran Kovačić, koji nagradu dodjeljuje.

Žiri je radio u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar i između stotinjak pristiglih naslova iz dvogodišnje hrvatske pjesničke produkcije izabrali su pet finalista. Također, žiri se prošle godine neočekivano morali oprostiti od predsjednika žirija, šjor Tonka Maroevića, kojem, kako navode, ostaju dužni i zahvalni.

Obrazloženja:

Alen Brlek: Sang (HDP, 2019.)

Sang Alena Brleka knjiga je koja svjedoči o mogućnosti pjevanja o svijetu i svetome, bez da se zapadne u praznu brbljavost; dapače, da se sa što manje jezičnoga materijala i figura uspije precizno izreći ono kao krv (sang) tiho, neizrecivo. Pritom Brlekova usamljena i rijetko hrabra pjesnička pustolovina podsjeća na „free solo” alpiniste, koji se s lakoćom uspinju po liticama ravnim kao zrcalo bez klinova, užadi i ljudske asistencije. Ipak, kroz cijelu je zbirku kao čarobni klin zabijana i ritualno ponavljana ona primordijalna riječ rekao. Izgovaranje mu je, kao gipkom, britkom misliocu i svećeniku poezije, dovoljno da izrečeno postane, bude, i ostane.

Stipe Grgas: Zablaće (Meandarmedia, 2019.)

Stipe Grgas u akademskoj je zajednici poznat kao proučavatelj američke i irske književnosti, autor koji je temi prostora posvetio brojne stručne radove. Zablaće je pjesnički iskorak teoretičara u poetsku kartografiju vlastitog rodnog mjesta. Grgas se u ovoj iznimnoj knjizi predstavlja kao ljetopisac kolektivne i osobne povijesti, povijesti muke i siromaštva, emigracije i ratnog nasilja; on je kroničar jednog potisnutog Jadrana i njegove „poetike bestijalnosti“. Svedenim stihovima i proznim tonom u Zablaću progovara glas koji posreduje mnoštvo poniklo iz jedne sitne točke na geografskoj karti – snaga je ove poezije u tome što pokazuje da je u toj jednoj točki zapravo sadržan čitav svemir.

Marijana Radmilović: Putovanje oko tijela (Meandarmedia, 2019.)

Jezik i tijelo izazovna su teme knjige pjesama Marijane Radmilović Putovanje oko tijela, organizirane vrlo narativno i vođene impulsom traženja onoga što je bilo živo i što iz, ne uvijek dohvatljivih razloga, uzmiče pred osjećanjem propadanja, propasti intimnog i zajedničkog prostora i vremena. Potpuna prisutnost i svijest o upisivanju značenja oko tijela, one koja putuje i govori, koja se upisuje u tekst, stvara složenu, koncentričnu i subjektivnu mrežu prizora, stanja, uvida, uvlači čitatelja u nesigurna područja pamćenja i sna. Posredovanje i upotreba mnogih glasova, čarolija i bajkovitost, egzistencijalna gotovost, gubitak i beskorisnost, samo su neka od mogućih dionica putovanja, trošenja tijela, osjećanja nerazumnosti i kraja. Lirsko i narativno nude se u pozivanju i osluškivanju „bijele jeke tijela“ na neočekivanim mjestima, „iza razuma i jezika“, što znači da ste kao čitatelj nadomak drugog tijela, nadomak drugog glasa, koji vas prisvaja i čiji postajete sugovornik, saveznik.

Evelina Rudan: Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove), (Fraktura, 2019.)

Od svojih pjesničkih početaka Evelina Rudan poetski se jednako uvjerljivo izražava na standardu i na dijalektu. Smiljko i ja si mahnemo zbirka je koja iznova pokazuje da Rudan kao malo tko u našoj poeziji čakavici zna udahnuti lakoću i živahnost. U njezinim stihovima razgovorna ležernost prepliće se s maštovitošću, sadašnjost se pretače u prošlost, a istarske livade pomaljaju se tik iza zagrebačkog Filozofskog fakulteta – dovoljno je samo mahnuti rukom. Ovo je knjiga koja zrači toplinom i blagom sjetom, intelektualnom radoznalošću i zaigranošću, u kojoj naracija živi u lirskome ritmu i obratima perspektiva. Ova će vas knjiga nasmijati, očarati i ganuti – što polazi za rukom samo rijetkima.

Nada Topić: Stope u snijegu (Meandarmedia, 2019.)

Knjiga pjesama Nade Topić Stope u snijegu ističe se originalnim pristupom po mnogočemu zahtjevnoj lirskoj građi. Posrijedi je organizirana – po blizini središtu temeljne priče – polifonija ispovijesti, monologa bića i pojava: od pahulje, jelena, oblaka, žarulje, strašila do cipele, šume, šala, ormara. Nada Topić uspijeva razvijati temu, kroz okvire svog koncepta stilski dosljedno, iz pjesme u pjesmu, sa zavidnom razinom jezične kontrole i mjere. Svaka je pjesma zasebna vrsta bjeline, komadić pomno slaganog lirskog mozaika, dio živog, govorećeg organizma što niče u svim pravcima iz šturog izvještaja o snježnoj tragediji iz starih novina.

O autoricama i autorima:

ALEN BRLEK (1988., Zagreb) autor je zbirki poezije Metakmorfoze (2015., Algoritam, nagrada Na vrh jezika), Pratišina (2017., Kontrast, Beograd) i Sang (2019., HDP, nagrada Mali Kvirin, finale nagrade Tin Ujević). Zbirke predstavljaju trilogiju uma, duha i tijela. Pjesme su mu prevedene na više jezika i zastupljene u nekoliko antologija hrvatskog pjesništva. Dio je Versopolisa i glazbeno-poetskog projekta Zaron uz Darka Šeparovića, Emila Andreisa i Luciju Butković.

STIPE GRGAS (Zablaće kod Šibenika, 1951.), diplomirao je 1974. dvopredmetni studij anglistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istoj je ustanovi 1977. godine magistrirao interpretacijom pjesničkog opusa W. B. Yeatsa. Ondje je 1988. godine doktorirao na temu odnosa Yeatsa i Nietzschea. Od 1980. do 1982. godine radio je kao srednjoškolski profesor u Drnišu. Godine 1982. zaposlio se kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru. Ondje je izabran u sva zvanja uključujući izbor u zvanje znanstvenog savjetnika i profesora u trajnom zvanju. Godine 2005. prelazi na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je opet, od strane Sveučilišta u Zagrebu,  izabran u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Predavao je niz kolegija iz britanske, američke književnosti i irske književnosti i kulture. Gostovao je na sveučilištima u inozemstvu a u dva navrata boravio je na Fulbright stipendijama u SAD-u. Objavio je više od stotinjak znanstvenih članaka i četiri autorske knjige: Nietzsche i Yeats (1989); Ispisivanje prostora: čitanje suvremenog američkog romana (2000); Kažnjavanje forme: irsko pjesništvo poslije Yeatsa (2006); Američki studiji danas: identitet, kapital, spacijalnost (2014). Objavio je mnogobrojne prijevode od kojih izdvajamo tri knjige: Uvod u semiotiku (Larsen/Johansen, Croatialiber, 2000); The Archipelago Telling Tales (Ured. M. Tepšić); To the Last Layer: In the Himalayan Wilderness (K. Žiha) (Basic Production, Zagreb, 2012). Preveo je i izbor pjesama suvremenih hrvatskih pjesnika za «transcript» (http://transcript-review.org/en/issue/issue-13-croatia-slovenia-portugal/younger-poets-of-croaria). Sa S. Erik Larsenom uredio je zbornik radova The Construction of Nature: A Discursive Strategy in Modern European Thought (1992). Urednik je antologije irske kratke priče Otok gipsanih svetaca (2004) kao i zbornika Pjesnik Boris Maruna u očima naših suvremenika (2010).  Bio je pokretač i dugogodišnji urednik zadarskog časopisa Glasje. Član je uredništva časopisa Borderlands: Journal for Anglo-American Studies i elektroničkog časopisa sic-a journal of literature, culture and literary translations. U središtu njegova rada su američka i irska kultura i književnost te pitanje ljudske prostornosti. Pisci kojima se opetovano vraća su W. B. Yeats i Thomas Pynchon. U zadnjem razdoblju sve se usredotočenije bavi pitanjima američkih studija te posebice pitanjima ekonomije i kako se ta društvena domena manifestira u kulturi i književnosti.

MARIJANA RADMILOVIĆ rođena je 1971. godine u Vinkovcima. Osnovnu i srednju školu polazila je u Vinkovcima, a studij hrvatskoga jezika i književnosti završila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku. Kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti radi u Ekonomskoj školi u Vukovaru. Živi u Osijeku. Piše pjesme, priče te  pjesme i priče za djecu. Dosad je objavila tri samostalne zbirke poezije: Portreti nepoznatih žena (1998.), Bolest je sve uljepšala (2003.) i Putovanje oko tijela (2019.). Za zbirke poezije dobila je sljedeće nagrade: Nagrada Ivan i Josip Kozarac, Nagrada Dobriša Cesarić, Nagrada Kvirin za mlade pjesnike te nagrada Duhovno hrašće.

EVELINA RUDAN rođena je u Puli 1971. Živi u Zagrebu. Objavila je zbirke Sve ča mi rabi ovega prolića  (2000), Posljednja topla noć (2002, zajedno sa Slađanom Lipovcem i Denisom Peričićem), Uvjerljiv vrt/Convincing Garden u elektroničkom obliku (prijevod Hana Dada Banak, 2003), Breki i ćuki (2008),  Pristojne ptice (2008) i Smiljko i ja si mahnemo (2020) te slikovnicu (zajedno s ilustratorom Svenom Nemetom) Kraljevićev san (2010). Za rukopis zbirke Breki i ćuki dobila je nagradu Drago Gervais 2007., za zbirku pjesama Smiljko i ja si mahnemo dobila je nagradu Fran Galović 2020. godine. Zastupljena je u više antologija i pregleda suvremene hrvatske poezije, a pjesme su joj prevođene na slovenski, češki, engleski, njemački, španjolski, talijanski, rumunjski i nizozemski. Predaje na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Bavi se usmenim žanrovima, intertekstualnim (i intermedijalnim) vezama usmene i pisane književnosti i oblicima nove usmenosti. Za znanstvenu knjigu Vile s Učke. Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja (2016) dobila je nagradu Filozofskoga fakulteta 2017. godine. Radila je u Pazinskom kolegiju – klasičnoj gimnaziji i izdavačkom poduzeću Josip Turčinović u Pazinu.

NADA TOPIĆ rođena je u Splitu 11. svibnja 1977. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je i doktorirala je u području informacijskih i komunikacijskih znanosti. Objavila je više zbirki pjesama i lirskih proza: Svetac u trajektnoj luci (2005.), Meteorologija tijela (2015.), Male stvari (2016.), Bezbroj i druge jednine (2017.), Otac (2019.), Stope u snijegu (2019.) i Sestra (2020.); slikovnicu Kako se rodila roda (2008.), roman Morpho amathonte (2020.). Autorica je znanstvene monografije Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja (2017.). Tekstovi su joj objavljivani u brojnim domaćim i stranim časopisima, na internetskim portalima, provođeni na njemački, engleski, bugarski, rumunjski. Voditeljica je čitateljskog kluba Kult(na) ura koji djeluje nekoliko godina pri Gradskoj knjižnici Solin. Živi i radi u Solinu.