Nad nebom pod zemljom

Portret Aleša Štegera, Foto: Bernhard Aichner
Foto: Bernhard Aichner
Sjena koju baca slovo

Nad nebom pod zemljom

Izbor pjesama iz zbirke Nad nebom pod zemljom slovenskog pjesnika Aleša Štegera, koja se u izvorniku pojavila 2015. u nakladi Mladinske knjige, a mi je donosimo po prvi puta u hrvatskome prijevodu
Sa slovenskoga preveo Edo Fičor

Sunce hoda za mnom

Danas je svaki ponedjeljak.
Noćas ćemo biti ponovo na putu.
Ljubim i jesam riječi
Suncu, koje hoda, koje hoda.

Danas je svaki ponedjeljak,
Još jedan leš odlazi u blato.
A ja sam sjeme.
Sunce hoda za mnom.

Ustrajniji od prašine i korova,
Slobodan da iščeznem u nepoznato.
Sve tiši, sve smjeliji.
Sunce hoda za mnom.

Ljubim te s noćnom svjetiljkom.
Ljubim, jer sam progonstvo.
Ljubim sa svim mrklim mrakom.
Sunce hoda za mnom.

Kada trava opet mahovinu probudi
A rijeka šapće skladno,
Kada mene, kada nas više ne bude,
Sunce hoda za mnom.

Danas je svaki ponedjeljak,
Noćas ćeš biti ponovo na putu.
Pođi kroz mrkle mrakove
Suncu, koje hoda, koje hoda.

Aleš Šteger piše poeziju i prozu. Živi u Ljubljani. Knjige su mu prevedene na dvadesetak jezika, a tekstovi su mu objavljivani u časopisima i novinama kao što su The New Yorker, Boston Review, Neue Zürcher Zeitung, Süddeutsche Zeitung, TLS i mnogim drugim.

Bavarska akademija umjetnosti dodijelila mu je 2016. Međunarodnu nagradu za poeziju Bienek, proglasivši ga „jednim od najoriginalnijih europskih pjesnika koji trenutno stvaraju“. Pored ostalih nagrada i priznanja, prijevod na engleski jezik njegove knjige Knjiga reči (The Book of Things, BOA Editions, 2010.) dobio je dvije velike američke prevoditeljske nagrade (BTBA Award i AATSEL). Nositelj je titule „Chevalier des Artes et Lettres“ koju mu je dodijelila Država Francuska i član je Berlinske akademije umjetnosti te Njemačke akademije za jezik i književnost.

Više o autoru na: www.alessteger.com

Kod

O smrti smrti smrti,
Koje ste riječni kameni kameni kameni.

Voda života,
Voda ljubavi,
Voda brusi brusi brusi.

O riječni kameni kameni kameni,
Koji ste u meni meni meni.

Bez vas ne bih tekla,
Bez vas ne bih rekla
Da nisam, da jesam.

O riječni kameni kameni kameni,
Koji nestajete u vodi vodi vodi.

O vodo života,
o vodo ljubavi,
Koja nestaje među vama.

 

Bijela košulja

Bijelu košulju imam.
Usred noći žari
U njoj tamno tijelo.

Bijela je međa.
Tu prebivam.
Tamo me govori.

Bijelu, snježnu,
Anđeosku
Košulju imam.

Podižem ovratnik.
Otkopčavam gumb.
Zasučem rukav.

Zaprlja se jezik.
Zaprlja se anđeo.
Zaprlja se duša.

A ja još uvijek
U svojoj snježno čistoj,
U čistoj bijeloj košulji prebivam.

Na hrvatski su dosada prevedene sljedeće knjige Aleša Štegera: Oprost, Knjiga stvari, Knjiga tijela, Berlin, Katkad je siječanj uspred ljeta, Protuberance

Majko moja

Majko moja,
Koja jesi u tjelesima,
Razaranje je ime tvoje.
Dođi barem k meni,
U tvoje izgnanstvo,
Budi nasilje tvoje
Kako u siromaštvu tako i u obilju.
Priloži barem danas
Poneku šuplju mrvicu
I otpusti mi
Trenutke slabosti,
Kada životu pokušavam ukrasti
Više nego što si mi dodijelila.
Ne odvedi me opet u prazninu,
Neka se zdrobe kosti moje
Kada me pomiluješ,
Majko.

 

Moj mali bog

O rođenju
Se u mene sakrio
Jedan mali bog.

Ja se mijenjam,
A on je sve vrijeme
Samo svoj.

Ne pokrivamo se sasvim.
Često ga zovem,
A njega nema.

Ponekad se iz mene ispruži,
Miluje bogove drugih,
A da to i ne primjećujem.

Nije loš taj moj mali bog,
Premda neshvaćen i sam.
Žao mi ga je.

Ne bih volio biti u njegovoj koži.
A on u mojoj jest,
Zato sam mu zahvalan.

           ***                                      

Ljubav je
Mala maca,
Koja pije vodu
Iz razbijene zdjele.

Naslovnica slovenskog izdanja Nad nebom pod zemljom
Naslovnica slovenskog izdanja Nad nebom pod zemljom

Čovjek i sjena

Čovjek je sjena,
Koju baca slovo.
Slovo ide posvuda.
Sjena ne napušta
Špilju.

 

Pet tvrdnji

Pet tvrdnji,
To je sve što su
Naplavile godine.

Prva: volio sam te
I prije nego što sam postojao.

Druga: moj je život
Kap crnila u beskrajnu noć.

Treća: Nema kraja,
Samo su zasnježeni vrhovi planina.

Četvrta: More se ne
Obazire na nas.

Zadnja: Nema kraja,
Samo ledenjaci umiru.