20. Festival europske kratke priče; od 6. do 11. lipnja - Zagreb, Vis, Hvar

Plakat festival europske kratke priče

20. Festival europske kratke priče; od 6. do 11. lipnja - Zagreb, Vis, Hvar

Zagreb / Vis / Hvar, od 6. do 11. lipnja - Tema Otoci
02:41
Zagreb, Vis, Hvar

Festival europske kratke priče ove godine imat će svoje 20 jubilarno izdanje. Tema su Otoci, lokacije Zagreb, Vis i Hvar, a gosti iznimni, između ostalih: Paul Auster, Siri Hustvedt, Lydia Davis, Lorrie Moore, Janez Škof, Lana Bastašić, Mirjana Dugandžija, Edo Popović, Jadranka Pintarić, Đurđica Čilić, Renato Baretić, Tanja Mravak, Senko Karuza, Korana Serdarević, Zoran Ferić, Andrej Blatnik, Miroslav Mićanović, Sven Popović, Olja Savičević Ivančević, Kristian Novak, Marinko Koščec, Jurica Pavičić i drugi.

Više o festivalu i programu na: https://europeanshortstory.org/

Riječi najave organizatora:

"Dva puna desetljeća, cijelih dvadeset godina prošlo je od prvog Festivala europske kratke priče. Čini nam se da je svijet tada još bio mlad.

Uostalom, tada, u vrijeme prvog FEKP-a još nije postojao Facebook (osnovan je tri godine kasnije, dijete!), medicinske maske smo gledali samo na Georgeu Clooneyju u seriji Hitna služba, a i mi smo, da se ne lažemo, imali pokoju boru manje.

U tih dvadeset godina u Hrvatsku smo doveli mnoge značajne svjetske pisce. Prošetali su našim pozornicama i svoje priče s nama podijelili neki od najvećih, dobitnici uglednih svjetskih nagrada (Pulitzerove, nagrade Man Booker, Independent, Strega, američke National Book Award…), ali i oni koji su prvo bili naši gosti, poput Olge Tokarczuk, a kasnije se ovjenčali Nobelovom nagradom za književnost.

FEKP nikada nije bio zagrebocentričan, svake je program selio i u druge hrvatske gradove pa se velikane pisane riječi moglo čuti i vidjeti i u Osijeku, Belom Manastiru, Hvaru, Zadru, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Pazinu, Varaždinu, Šibeniku…

U tih lijepih dvadeset godina FEKP je ostao i opstao kao fešta od riječi, kao rijetko viđena simbioza pisaca i publike, kao istinsko slavljenje priče, ljudskog iskustva koje prenosimo jedni drugima.

Okolnostima unatoč, FEKP će i ove godine zablistati, možda i sjajnije nego ikada ranije!

Na dvadeseti rođendan Festivala europske kratke priče naša tema su Otoci. Istražujemo teme koje se nameću kao nikad aktualnije – s kakvim se sve izolacijama suočavamo i kako premošćujemo odvojenost u svijetu (nakon) pandemije? Mora li se doista ploviti, putovati? Liječi li tehnologija od samoće ili joj pridonosi? Je li svatko od nas otok, i kakvim to novim jezicima progovara ljudska potreba za bliskošću?

Ove se godine družimo u Zagrebu, na Visu i na Hvaru, a dvadeseti smo rođendan odlučili proslaviti gostovanjem četvero izvanserijskih američkih pisaca, onih koji istinski stvaraju sliku suvremene književnosti, pisaca koji su za života ušli u kanon. Riječ je o (uhvatite dah) Paulu Austeru, Siri Hustvedt, Lydiji Davis i Lorrie Moore, s kojima se družimo na zagrebačkom programu FEKP digital.

Osim njih, jasna stvar, uživo ćemo predstavi niz sjajnih regionalnih i domaćih autorica i autora, onih koji svojim pričama itekako omeđuju svijet u kojem živimo!

U suvremenoj američkoj književnosti mnogo je važnih i velikih pisaca, ali onih koji se bez pretjerivanja mogu proglasiti legendama ima taman za prste jedne ruke. Legenda, bez premca i dvojbe sigurno je Paul Auster, pisac koji je podjednako zadužio književnost i film, autor čiji su romani iskustva koja mijenjanju i doživljaji koji se pamte, majstor koji vas s dvije rečenice uvuče u svijet koji nikad nećete zaboraviti, a to napravi s lakoćom i neopazice, jednako silan bez obzira na to piše li o dječaku koji uči (i nauči!) levitirati u genijalnom Mr. Vertigo, o piscima ili privatnim detektivima (kultna Newyorška trilogija) ili vam pak priču priča iz perspektive beskućnikova psa u Timbuktuu.

Objavio je više od 15 romana, a izvanknjižnoj publici poznat je po scenariju za film Dim redatelja Waynea Wanga, kultno ostvarenje filmskih devedesetih. Proslavio se Newyorškom trilogijom, ciklusom triju slabije povezanih (anti)detektivskih romana (metafizičkih trilera), u kojima je propitivanje čvrsto postavljenih pravila žanra najčešće povezano s temama gubitka, pronalaska ili prisvajanja identiteta. Junaci su tih romana najčešće privatni istražitelji ili pisci, a ozračje je djelâ prožeto tajanstvenošću i napetošću, svojstvenima žanrovima koje se dekonstruira. Razgovorom s velikim Austerom otvaramo FEKP!

Ako mislite da poznajete suvremenu američku književnost, a niste čitali Siri Hustvedt, žao nam je, ne poznajete suvremenu američku književnost! Nije stvar u velikim brojevima (sedam romana, zbirka poezije, knjige eseja…), nego u velikim idejama, u tome da je ono što Siri Hustvedt piše originalno, svježe i da itekako utječe na sliku jedne od najvećih svjetskih književnosti. Hustvedt je ispisala uistinu nezaobilazna djela, a na hrvatskom smo jeziku mogli čitati njezin roman Ljeto bez muškaraca, u kojem bolne teme usamljenosti, žrtvovanja i smrti ne određuju ton teksta, koji dosljedno ostaje na granici između komedije i tragedije, vješto balansirajući na rubu ozbiljnog i ne tako ozbiljnog.

Bez obzira na to pisala priču od jedne jedine rečenice ili joj priuštila čitavih nekoliko stranica, ono što piše Lydia Davis uvijek je – ubojito. Njezine riječi pogađaju upravo ondje gdje i pogoditi trebaju, a ova proslavljena autorica, članica Američke akademije znanosti i umjetnosti, dobitnica važnih književnih nagrada te zapažena prevoditeljica s francuskoga i drugih jezika, silnom pripovjedačkom vještinom grabi momente iz svakodnevice i iz njih kroji autentičnu sliku svog doživljaja svijeta, katkad bolnu, uvijek iskričavu. Na hrvatski su prevedene dvije njezine knjige, Ne mogu i neću i Kraj priče. Čitati!

Iako je objavila i četiri romana, Lorrie Moore ipak je najpoznatija po kratkim pričama u kojima je neviđeno duhovita i proniciljiva; ubada, bez imalo oklijevanja ili zadrške, točno na ona mjesta na koja ubosti treba. Njezina najpoznatija zbirka priča Birds of America objavljena 1998. bila je ozbiljan bestseler, a nju je pozicionirala kao autoricu koja je najbolja u prepoznavanju složene dinamike američke propasti. Fina i zahtjevna reputacija koju je uspjela održati i svakom svojom idućom knjigom.

I za kraj, kako bi rekao naš umjetnički direktor i čovjek zbog kojeg je FEKP nastao, Roman Simić: “Snaga kratke priče je u emociji. Dođite na 20. FEKP: Priče vas čekaju!”

Po izboru urednika