Tri kratka: Alen Brlek o novom rukopisu
Predstavite ukratko vaš novi rukopis. U kojoj je fazi i kada očekujete da će biti objavljen u formi knjige?
Novi rukopis, Halal zumra, gotov je i uskoro će se naći u tisku, kad se srede još neke tehničke stvari. Halal zumra je zbirka, ako možemo tako reći s obzirom na to da je obujam onoga što pišem redovito “problematičan”, o gubitku na više razina, i osjećaju nemoći pred upravo tim gubitkom koji osjećam svakog dana.
Kako se tekst pozicionira u odnosu na vaše dosad objavljene knjige? U čemu se vide kontinuiteti a u čemu odmak od dosad napisanoga?
Rekao bih da se Halal zumra odmakla od prva tri rukopisa već samom činjenicom da ne spada u tu trilogiju, a onda i da je do sada, recimo to tako, najranjiviji, odnosno najotvoreniji tekst o lirskom subjektu koji se pokušava snaći u novoj situaciju i shvatiti što i kako. Iako se referira donekle ne prošle zbirke, eksplicitno odbacuje njihovo “treba”, tj. prihvaća nemogućnost i neznanje kao jednako legitimna znanja kao kada mislimo da znamo i imamo ideju što treba.
Možete li nam pokušati približiti vaš novi tekst oslanjajući se na koordinatni sustav već postojećih knjiga i autora, filmova, glazbe, pop-kulture? Oslanjajući se na metaforu?
Iako nije ni izbliza taj film, i plašim se da će zvučati pretenciozno, ali prvi film koji mi pada na pamet je Sinegdoha New York. To mi je ujedno i najdraži film pa možda tu treba tražiti neki oblik rješenja. Trenutno nisam posve siguran… Ono što se sigurno događa jest da se oslanjam sve više na pop kulturu, odnosno svakodnevicu i živuće autore, u nastojanju da otvorim tekst, da bude što jednostavniji kako jezikom tako i za čitanje. Teži jednostavnosti jedne priče, situacije, koja se sastoji od mnogo toga i postala je čvor koji nastojim raspetljati. Halal zumru gledam kao predah, Na putu, traženje utjehe i sigurnosti.
*
Pa iako ovdje nema ni mora ni signalnih pištolja,
osjetiš li povlačenje netom pred navalu,
kako sve češće čekam da otplovim, odsutan i zagledan
u oblo plavetnilo Normabela,
procvjetam i postanem nenastanjivo
tlo vaših sjećanja.
*
A poznajem jednoga koji je dugo mislio da je keks, nisu mu vjerovali
u panici ga umakali u toplo mlijeko ljubavi,
ljubavi koju su imali za sebe.
S vremenom, nahranjeni, dopustili su keksu
da se otopi, izuje, otkopča košulju
i otvori pivo, postigne sntntn.
*
Mi, huligani radikalne nježnosti
protiv svega smo što nije dobronamjerno
mi, tako naivno s konopcima u rukama
čekamo da stane pjesma i ne ostanemo jedini na nogama.
Mi, probuđeni tokom potresa humanosti
mislimo da smo bolji od onih drugih,
ne stvaramo asimetriju. Mi, huligani radikalne nježnosti
čekamo što će se dogoditi u Afganistanu,
tko će zaustaviti Alzheimera, tko će voditi Ameriku
tko će se dogoditi Assangeu,
hoće li priroda preživjeti u drugom nastavku Avatara.
Mi, probuđeni, dižemo buku samo prvim slovom abecede.
*
U izdašnoj tišini, bez nektara i trikova
čitao sam nalaze, odvajao se od sebe
kako bih ugostio tuđe stvarnosti, bio očekivano.
Vodio se rat između latinskih izraza i F šifri
rat posve bijel i izvan domašaja, hladan
i orašast bez vrane da ga podigne.
Znao sam rat će postati poezija
u terminalnoj fazi, bez hospicija i milosti.
*
Uvele alveole, lele, u buktinji trave i sna
ušla si u carstvo mraka bez riječi
bez oklijevanja, oči u oči. Na trenutak zumra je ostala bez daha
i sjetio sam se svake prerezane rajčice,
mora koje se povlači pred tobom, lele.
Sjetio sam se svakog obroka u tvojim rukama
nahranila si mnoge, cvijeće njegovo
pa noću postaje pogled prema balkonu s kojeg više ne mašeš.
A sva si naša sigurnost, srebrna majko.
Ponavljam zdravlja ali nitko se ne drži pravila
ponavljam nemamo vremena
ali svi gledaju na sat, lele.
