Scenarist stripa Wilfrid Lupano (1971.) je poznato ime svim pratiteljima stripa, samo u Nakladi Fibra objavljeno je deset stripova koje potpisuje, tematski vrlo raznolikih, pa je jasno k’o oko da se radi o frajeru širokog spektra djelovanja, samo koji nije antibiotik, nego probiotik; svi su mu scenariji dobri i živahni. Evala, meštre.
Léonard Chemineau mi je pak nepoznat, Google kaže da je nacrtao nekoliko stripova, uglavnom fikcionaliziranih biografija, a Bibliomula mu je nagrađena za najbolji historijski strip nagradom Prix Château 2022. godine. No njegov crtež mi nije djelovao nepoznato, nepogrešivo je vodio, koliko zbog razdoblja i civilizacije koju prikazuje, toliko i zbog crteža, prema zlom veziru Iznogudu koji uporno pokušava postati kalif umjesto kalifa i zasjesti na mokre jastuke iznad prijestolja.
Kalif namjesto kalifa, i krikovi, i metež
Ne parafraziram Johnnyja Štulića slučajno. Bibliomula iz Córdobe (edicija Kolorka, str. 263) prikazuje inicijalni događaj čije posljedice će razviti temu, a to je svrgavanje kalifa i krikovi, i metež i sječa roblja bez imena – o usponu novog kalifa. Kako se radnja događa godine 976. u Kordopskom Kalifatu, nužno je za mentalni vremeplov dati historijski okvir za slike u nizu, za strip.
Kalifat Al-Andalus pod vlašću omejidske dinastije izbjegle iz Damaska tada već 60 godina pokušava parirati abasidskom dinastičkom kalifatu smještenom u Bagdadu koji je centar prevođenja (i očuvanja) perzijskih i antičkih autora na svoj način: uspostavom knjižnice koja je sa svojim skriptorijem epicentar razvitka kulture i znanosti i koja je navodno brojala 400 000 svezaka! Kalif je nasljednik proroka, dakle jedan jedini, kao papa, svaki drugi je nužno konkurentan i heretik, a već smo spomenuli dva. Kalifi Abdur-Rahman III. i Hakam II., njegov sin, od Córdobe su napravili zapadnu prijestolnicu znanja. Ali kada još mladog Hakama strefi moždani udar, nasljednik postaje njegov jedanaestogodišnji sin Hišam II. koji će manipulacijom velikog vezira život provesti izoliran u zlatnom kavezu, zauvijek neodrastao uz vino i krila haremskih djevojaka. Tu priliku, uz oslonac na religijske konzervativce, koji su nezadovoljni tolerancijom spram nevjernika i generalnom orijentacijom otvaranjem prema starim i drugim civilizacijama, znanjima i knjigama, koristi veliki vezir Amir, zasjeda na prijestolje, pa na njihovo inzistiranje u stripu pali sve suvišne knjige osim Kur̕ana i njemu najbližih, valjda zbirki hadisa: požar traje šest dana. U zbilji je bilo nešto drugačije, ali nije dvojbeno da je s Amirom nastupilo doba religiozne rigidnosti i džihada usmjerenog na kršćanska kraljevstva na sjeveru iberijskog poluotoka, kroz zastrašujuća 52 pohoda u 26 godina vladavine, zbog kojih se na kraju dočepao i Barcelone i Santiaga de Compostele i ostao upamćen u nekim izvorima kao Almanzora (Pobjedonosni).
Kalifi Abdur-Rahman III. i Hakam II., njegov sin, su od Córdobe napravili zapadnu prijestolnicu znanja. Ali kada još mladog Hakama strefi moždani udar, nasljednik postaje njegov jedanaestogodišnji sin Hišam II koji će mnaipulacijom velikog vezira život provesti izoliran u zlatnom kavezu, zauvijek neodrastao uz vino i krila haremskih djevojaka
Knjiga o matematici kao mrkva za mulu
Usporedbe radi, u tada islamskom svijetu inferiornoj Europi (na nju i likovi gledaju s prijezirom, jer je prljava, mračna i nepismena) tek je prije 50-ak godina utemeljen francuski benediktinski samostan Cluny koji će u idućim stoljećima potaknuti i uvesti prve nove i reformatorske ideje u kršćanstvo. I, važnije, u Europi se piše na skupom pergamentu, dok islamski svijet zna tajnu proizvodnje jeftinog papira.
U to doba rutinski se dječaci, pogotovo slavenski, hvataju i kastriraju, pa kao eunusi preko Verduna, valjda rijekom Meuse, prodaju islamskim vladarima. Trgovina robljem je tijekom cijele povijesti veliki biznis, jedan od najvažnijih. Jedan od tih eunuha je islamizirani kršćanin Tarid, debeli kordopski bibliotekar koji je pred Amirovim prevratom i knjigocidom odlučio spasiti što više knjiga. U tome mu pomaže crna robinja Lubna s ožiljkom preko obraza zbog kojeg naslućujemo da je bila žrtva nasilja, prepisivačica. Ropski statusi oba lika govore o dosta velikoj mogućnosti vertikalnog uspona u socijalnoj hijerarhiji u kalifatu. Igrom slučajeva pridružuje im se Marvan, sitni lopov također u bijegu, a nekada Taridov uvjerljivo najgori učenik.
Eunuh Tarid, bibliotekar po pozivu a ne profesiji, spašava od ognja piramidu heretičnih knjiga koje je spakirao na leđa muli, našoj bibliomuli koja bi umjesto bibliobusa mogla prodrijeti u krajeve bez ceste, pa s kojom sada fantastična trojka bježi dok ih progone opaki berberski plaćenici koje je Amir unajmio za svoje džihade. A nije da su im skloni seljaci, zvijeri, reljef, uključujući rijeke, ili Normani. Još su k tomu natovarili najtvrdoglaviju izanđalu mulu tonom knjiga i povezali ih u labavu nestabilnu piramidu koja počiva na dvije bočne košare i dnevno se nekoliko puta raspada. Ali tu je, na mulinim leđima znanje svijeta, nasljeđe i put u budućnost, jedino ono što svakako valja spasiti i što ima smisla. Nevolja i opasnosti su tolike da se upućuju prema kršćanskom sjeveru, premda se tamo knjiga još ne cijeni. No tamo je opasnost za njih u tom trenu naprosto manja, a postoje i neka davna poznanstva koja daju nadu.
Osim niza avantura koje znaju biti i komične i koketirati sa slapstickom, ali i okrutnošću, i komedijom ili bolje hororom zabune, dobit ćemo i epizodne pozadinske priče koje će retroaktivno pažljivo portretirati prošlost tri glavna lika i njihove karakterne crte. I demone koji se serijski javljaju Taridu u snu i bunilu. Usput ćemo doznati nešto o nekim knjigama koje tegle i o autorima, dapače, neke će biti spasonosne, jer knjige to jesu, što je važna premisa stripa. Načut ćemo dakle ponešto o tadašnjoj medicini, zoologiji koja se još nije tako zvala, a posebno o matematičaru Al-Hvarizmiju – čije ime je do danas, a vjerojatno i zauvijek „krivo“ za pojmove algebre i algoritma – a kojega mula uporno pokušava pojesti; poslije će se ispostaviti da je knjiga nekada pala u more, da mula nema posebne sklonosti za algebru, nego da preferira sol pa joj knjiga iz matematike dođe kao mineralizirana mrkva.
Usput ćemo doznati nešto o nekim knjigama koje tegle i o autorima, dapače, neke će biti spasonosne, jer knjige to jesu, što je važna premisa stripa
Knjige na leđima mule vs. Knjiga
Početkom stripa bio sam skeptičan – još jedan Iznogud, to je dobro ali poznato i to smo prerasli, dobri su lijepi, zli su ružni – a onda me uvukao i crtački i režijski, u tome daleko nadilazi Goscinnyjeva Iznoguda, i baš sam uživao u avanturama i epizodama, konačno, u temi, velikoj temi, možda najvećoj: onoj o Umu suprotstavljenom Otkrivenju, o knjigama vs. Knjizi, na kojoj počiva i većina današnjih nesporazuma, s tim što se danas epitetom knjige sve i svašta kiti. Valja reći i da ovo nije priča o sekularizmu, neupitan je božji autoritet u svim civilizacijama, bio bi to na koncu težak anakronizam, ali tu je put u prosvjećenost već, ako ne svijećama onda iskrama, naznačen. Lomačom nikako.
Knjiga kao predmet tada je mističan, kao što je i danas i uvijek za nepismene ili polupismene, trajno zaključan, uznemirujući i opasan. Zgodna je epizoda u kojoj seljaci otimaju knjige zbog korica, jer sude knjige po koricama, a one su tada i rijetke i vrijedni predmeti ukrašeni koječime, i rubinima. Ishod je: knjige su oderali, knjižne blokove, tako bismo danas rekli, sadržaj, ostavili. Bilo im stalo samo do materijala i eventualne prodaje ukrasa s korica.
U jednoj od, prije svađa nego polemika, između pragmatičnog Marvana i idealističke Lubne odvija se marksistička dijalektika pitanja primarnosti društvene baze ili nadgradnje, pa se pokazuje da Lubna vjeruje da je znanje moć i dan i svjetlo, a neznanje noć. Eto, o tome je ovaj šarmantan i simpatičan strip, jako dobro i raznovrsno koloriran; epizode i pejzaži koji se mijenjaju imaju svoje dominantne boje, kao i krajolici ili psihička stanja. Povremeno se pripovijeda bez riječi, stranice su raznovrsno komponirane, dinamično. Puno je crtačke pažnje posvećeno arhitekturi, posebno karakteristično omejidskoj. Zna doduše uho zagrepsti kada Marvan nekoga nazove eruditom, jer sumnjam da je to svakodnevna riječ prevaranta, bez obzira što se nekada davno vrzmao bibliotekom.
Grandiozno i mučno je finale stripa koje pobrojava paljenja biblioteka, a njih je toliko da se smrzneš pored svih tih lomača nakon kojih je mrak tamniji. Počnimo s najslavnijim aleksandrijskim plamenom za koji su zaslužni kršćani, paljenjima Talmuda u Europi u 13. stoljeću, bagdadske biblioteke koju su Mongoli bacili u Tigris, Kur̕ana tijekom rekonkviste, dokumenata Maja kojima su presudili konkvistadori, nacističkih lomača, pa opet Bagdada 2007. za koji su zaslužni Amerikanci – sarajevska Vijećnica je na ovom popisu čak preskočena – kao i tolike manje biblioteke, koje i danas gore, eno, upravo u Ukrajini…
Zapravo je čudesno da je išta od starih znanja i autora preživjelo do danas, do danas kada je sudbina knjige u pitanju na drugi način, kada se na serverima nalaze biblioteke, dok oni ne nestanu, ne padnu… I tog se pitanja dotiče ovaj strip, sudbine knjige u doba digitalno. Skoro da je stigao i do, hej – AI!
Posebno mi je simpatično gajiti iluziju da bi ovakav karikaturalan strip mogao zavarati i privući nekog mlađeg čitatelja, pa mu otkriti tajnu knjige. Pardon, knjiga, biblioteke, pupka svemira. Sve-mira.
