Autor/ica: Andrijana Kos Lajtman

Andrijana Kos Lajtman (Čakovec, 1978.) redovita je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je triju znanstvenih knjiga te pjesničkih zbirki Jutarnji laureat, Lunule, Teleidoskop, Stepenice za Stojanku K., Plava i smeđa knjiga i Zarazna zona (u koautorstvu s Damirom Radićem).

Kritika
Poezija
Glavne vijesti

Pjesnička instant-rješenja

Andrijana Kos Lajtman

Autoričin četverodijelni stihovni niz: “Prvi korak u tamu”, “Prijelaz za divlje životinje”, “In a Sentimental Mood” i “Usijavanje” svojom pjesničkom kvalitetom nadvisuju dva početna naslova, dok su pretposljednja i posljednja zbirka od njih znatno slabije, izvedene s manje poetske umješnosti, snage i virtuoznosti

Kritika
Poezija

Drugo lice čežnje

Andrijana Kos Lajtman

Preciznijim čitateljima Tomaševa pjesničkoga opusa poznato je od ranije da je riječ o pjesništvu sklonom popriličnim oscilacijama – u rasponu od slikovite dojmljivosti, do predvidljive, nerijetko patetične banalnosti. Ako se pitate čega od navedenog ima u najnovijoj zbirci, odgovor glasi – obojeg, u omjerima koji su vjerojatno individualno promjenjivi, no ono čega zasigurno ima najmanje, jest inovativna i odvažna poezija

Kritika
Poezija

Knjiga velikog kalibra

Andrijana Kos Lajtman

“Noćno nebo s izlaznim ranama”, baš kao što i naslov sugerira, tamna je i krvava zbirka, poezija zasnovana na poetici rana i ranjivosti, ali i na uzbudljivoj ljepoti koja se rađa iz hodanja po rubu, iz dramatike preživljavanja. Bjegovi, skrivanja, strahovi, rastanak od oca, ranjena ljudska i životinjska tijela, muška ljubav i tjelesnost skrivene od pogleda javnosti, detonacije stvarnosti i mine u srcu, neka su od njezinih semantičkih žarišta

Tema

Potreba da se misli čak i ono što se čini domišljenim

Andrijana Kos Lajtman

Zbog neodustajanja od propitivanja univerzalnih i vječnih tema, zbog trajne zapitanosti nad ustrojstvom svijeta i čovjeka i težnje da svoje narative – kao, uostalom, i vlastiti život – oblikuje kao poprište razgovora između jedinstvenih ljudskih pojedinačnosti, Karahasan je jedan od posljednjih „klasičnih“ autora balkanskog i srednjeuropskog prostora, nalik autorima poput Krleže, Andrića ili Selimovića.

Kritika
Poezija

Knjiga bez središta

Andrijana Kos Lajtman

Moć teksta da upije sve, od formalno različitih jezika i tipova iskaza, do motiva koji se protežu u radikalnom luku od antike i klasične književnosti, preko filma, filozofije, moderne književnosti i moderne (likovne) umjetnosti, do suvremene svakodnevice, ono je što će čitatelju, ovisno o preferencijama, biti zadivljujuće ili začudno, nerijetko i oboje

Kritika
Poezija

Nemoć kao uporište

Andrijana Kos Lajtman

Ključni je problem knjige uvjerljivost i snaga izvedbe, koja, nažalost, u mnogim tekstovima zbirke nije na razini koju bismo od pjesnika ovoga kalibra očekivali, ili barem priželjkivali. Da ne bi bilo zabune, Brlek je i dalje talentiran pjesnik, pjesnik odličnih pojedinačnih stihova ili slika, samo što se oni dobri, pa i sjajni stihovi prečesto smjenjuju s onima prosječnima, ponekad i banalnima

Kritika
Poezija

Kajkavski kao jezik

Andrijana Kos Lajtman

„Kamovom“ nagrađena knjiga kajkavskih stihova „Dve rali zmeržnjenoga jognja“ život predočuje u dinamici i nepravilnim gibanjima, u fragmentima mraza („zmeržnjeni“) i plamena („jognja“) koji se neprestano nadmeću. Riječ je o tekstovima koji, unatoč tome što se ne libe zagrepsti u najgrublje i najcrnje, odišu sviješću o neponovljivosti i jedinstvenoj lakoći mladenačkih dionica života, a upravo potonje pobuđuju i u čitatelju

Kritika
Poezija

Ključ modernosti

Andrijana Kos Lajtman

Ono što je ključno za predmetno razdoblje, odnosno autorice i autore koji ga u knjizi oprimjeruju, jest njihova modernost, koja se prvenstveno shvaća kroz svijest o literarnosti i svijest o sadašnjosti koja je u aktivnom odnosu prema prošlosti

Kritika
Poezija
Publicistika

Mistika hotelskih soba

Andrijana Kos Lajtman

„Pjesme zapisane na vrećicama za mučninu“ u svom dominantnom dijelu zapravo i nisu pjesme – riječ je o autobiografskim dnevničko-putopisnim proznim fragmentima i sjećanjima koja tek mjestimično dobivaju poetski karakter i/ili formu, tako da naslovnu imenicu pjesme treba shvatiti kao simboličko-aluzivnu, možda i ironijsku oznaku, prije nego preciznu vrstovnu odrednicu

Kritika
Poezija

Muziciranje teksta

Andrijana Kos Lajtman

Riječ je o knjizi u kojoj svako poglavlje/stavak svira neku svoju vlastitu muziku – u tempu, ritmu i ugođaju – sudjelujući u orkestraciji cjeline, u aranžmanu jednog, istodobno suptilnog i oporog, svijeta koji premošćuje kategorije vremena i prostora, priziva i dovodi u neposrednu blizinu različita životna doba, gradove, ljude i iskustva

Kritika
Poezija

Psi rata

Andrijana Kos Lajtman

Zajednički nazivnik tema koje pjesnički rastvara Vladimirov je nasilje, agresija usmjerena prema drugom pojedincu ili kolektivu, degradacija humanog u nehumano, nerijetko i zvjersko. Potrebno je pritom istaknuti da je riječ o poetskom rastvaranju određene teme, nipošto o njenom opisu, neutralnom prikazu ili bilo kakvom sveobuhvatnom tumačenju

Kritika
Poezija

Pjesnička preobrazba

Andrijana Kos Lajtman

Sveukupno, “Proces gorenja” najbolji je na onim mjestima gdje je gorenje snažno i intenzivno, gdje mu se u plamen ne upliće kamenje i slabo goriva banalna mjesta, gdje je goriv materijal slojevit, hirovit i značenjski ispunjen, kao što je, primjerice, na mjestima gdje se poetskim alatima detektiraju analogije između ljudskoga i ostatka živoga svijeta, ili pak poremećaji u takvim analogijama

1 / 212